Nikola Mašić

Nikola Mašić (1852.-1902.), hrvatski slikar. Učio je na bečkoj i münchenskoj Akademiji te na Académie Julian i kod A. W. Bouguereaua u Parizu. Bio je profesor crtanja od 1884., a od 1894. ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora u Zagrebu. Isprva je u duhu münchenske škole slikao mrtve prirode, žanr-prizore i portrete (Portret mlade djevojke, 1881), potom je svijetlim koloritom i preciznom tehnikom gradio idilične žanr-prizore u velikome formatu, u specifičnoj kombinaciji atelijerskog i plenerističkoga načina (Guščarica na Savi,1881; Ljetna idila, oko 1883). Najvrjednija su mu djela studije i skice, rađene izravno u prirodi. To su jedinstveno zahvaćeni krajolici i motivi iz seoskoga života Posavine i Like (sjenici, staje, dvorišta s puranima, guskama, konji na paši, interijeri seljačkih kuća) i likovi seljaka, nabačeni olovkom ili predočeni s nekoliko poteza kista, svježi u tonu, a prožeti iskrenim osjećajem za prirodu. Iste značajke imaju krajolici i vedute iz Italije (Kuća na Capriju, 1886; Barke u Veneciji, 1894). Ilustrirao je knjige (Stolna crkva u Đakovu, 1900) i objavljivao stručne članke o slikarstvu. Potkraj života izgubio je vid.