Oton Iveković

Oton Iveković (1869.-1939.), hrvatski slikar. Učio kod F. Quiquereza u Zagrebu, od 1886. u Beču, potom u Münchenu i Karlsruheu. Radio je kao nastavnik crtanja u zagrebačkoj gimnaziji te u Obrtnoj školi (1895), a od 1908. bio predavač u Umjetničkoj školi (poslije Akademiji likovnih umjetnosti). U I. svjetskom ratu bio je vojni slikar. Potkraj života povukao se u dvorac Veliki Tabor u Hrvatskome zagorju. Unutar hrvatske moderne Iveković je najplodniji i najistaknutiji autor povijesnoga slikarstva. Akademskim pristupom slikao povijesne kompozicije u kojima ima domoljubnoga romantičarskog zanosa, kao i elemenata poentilizma te Bukovčeve »šarene palete«; neposredniji su žanr-prizori te skice i akvareli krajolika (Zanimljivo štivo, 1901). Slikao je također velike zidne slike folklornog, alegorijskog i vjerskoga sadržaja (Zagreb, Požega, Kansas City, Križevci). Ilustrirao je knjige i radio kao scenograf i kostimograf u Zagrebu. Objavio putopisne impresije o Italiji i Americi. Mnoge Ivekovićeve povijesne kompozicije, reproducirane tehnikom oleografije, stekle su veliku popularnost među hrvatskim domoljubima.